Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
Zima mi daje poletne snage, ledeno srce, smrznuti kristalići stijena,
putevi su u daleke krajeve sjećanja, daleko zaboravljene uspomene.
Duge noći i bijelo svijetlo mjesečine, pravi su kutak za molitvu
i prisjećanje burne prošlosti, prisjećanje bolne tuge.
Tišina…I duhovi prošlosti…zazivam ih…pozivam da dijele sa mnom bol.
Moj topli dah oslikava njihova lica u staklu prozora; oživljavaju
siluete u odsjaju zrcala. U zjenici oka vidim mrtvu majku, mrtvog oca,
mrtvu braću i sve mile i voljene svoje i sebe sama kako jezdim valovima
mora, na prolivenoj krvi užasa.
Zima mi daje poletne snage da izdržim tu baštinu nemira,
tu baštinu boli, jer jedino tada moje srce je smrznuto i tupo
i stoji u mjestu kao vječiti led.