O depresivnim ženama uz kavu

Popusti, kažu.
Umukni, kažu.
Začepi više ta usta, kažu.
Jesi poludjela? Prekini toliko razmišljati, kažu.
Nemoj biti živčana, kažu.
Smiri se, prekriži te noge, kakva ti je kosa, ovo se više ne nosi, izgledaš neispavano, lijena si, troma si, debela si, ružna si, i sve fine poslastice i romantizmi koji idu uz ove delikatese____

A ja bih samo da budem JA.
Svoja JA.
“Pod oblacima da ležim i zurim u svemoć” JA.
“Nemirna” JA.
“Bolesna” JA.
“Raščupana, neuredna, demode” JA.
“Umorna, iscrpljena” JA.
“S nepravilnostima na tijelu darovanim od Boga” JA.
“Maleno, povodljivo, ružno pače”, JA.

Pa kad me vidiš na ulici da me zaista prepoznaš. Da me pogledaš i ugledaš. Možda da sebe u meni vidiš, pa nekim čudom u ovom bjesnilu suosjećaš. Pa da prepoznaš i odraz samoće i ispraznosti riječi u onim riječima koje izbacujem rafalno iz sebe. Pa da vidiš da previše razmišljam i kad bih trebala i kad ne bih trebala jer sa stotinu osjećaja se borim. Da vidiš mir u mojem bjesnilu. Da vidiš moj obrambeni sjedilački gard. I valove neukrotive u kosi. I odjeću koja viče “obgrli me”. I snove u neispavanoj glavi. I bijeg od obaveza u obliku nerada. I tijelo ispisano životnim tragovima kao najveće umjetničko djelo.
Jesi li me prepoznala?
Želiš li sa mnom na kavu?

Putnik svile

Putnik svileBila samS izvora žeđiPila sam U meni čučiŽenaOd putokazaIskrojena Sve što meniTrebaJest komadićNeba I nepresušnaVoljaZnati, bitiBolja Putnik svileZnaNit životaTka Od odredištaSrećeKa polazištuKreće Putem svileKreniPronađi meU sjeni DestinacijeNoveTu treniramSnove Zovu meProstranstvaNa ispitDostojanstva Jasno da ćuPoćiIz prve gaProći Jer ja samPutnik svileSve dok krv miPuni žile MR 0423

Duhovi vremena

Duhovi vremena Duhovi vremena se spuštaju nad nasPoput mračnih oblaka prigušuju glasNejasno zbore, k’o vjetar kroz granjeJezikom simbola rastvaraju spoznanje Dok vrijeme žitko curi kroz ušicu igleNesvjesno razorene, do zadnje cigleForme života tolika tisućljeća znane…Svijet kao da gleda svoje zadnje dane Sva dječja uvjerenja, svi strahovi razniIzgledaju besmisleni, pogrešni, prazniSad kada znamo da za nevolje […]

Ispit od ambicije

Ote mi se noćas bezumni osmijeh

Ote mi se smijeh nad bezrazložjem

Nad bezvučjem mojih slika bezbojnih

i kaljenim zakonima nepretrpljenih žalosti

Kroz slutnje prvih ljubavi

na britvi vremena

tu gdje se ne posuđuje Ništa

niti otplaćuje Išta

Tu, gdje svaki moćnik

samo obican je vremena ročnik

Tu 

u redu 

gdje čekamo

Ote mi se osmijeh

i propade kroz moja okna u 

neka tuđa i sretnija življenja!

Odmah potom ote mi se i neka luda zalutala suza

i sruči se kroz jauk nad mojim zaraznim lutanjima,

izbjegavanjima i sudovima bez egzekutora

Mojoj volji bedemi okova

A snovima mojim 

dugi san?

SvaKotrena molitva

Ovo, rodom mi dato vremeno breme

Ovo bremeno vrijeme

Nek” se bez me, ono prene

I od moga svega umori

Neka u svojoj mori ono se omori

Nek’ se od me ono odbremeni.

U trenu sopstvenome obremeni

I od vremena moga odvremeni

To breme, nek se tuče.

U sjeni moje sreće neka muče.

Neka u samoći ječe i u neznanju se povuče

Neka slatkotrena molitva ova iskona moga

Svakim mi trenom trenuje

Dok u meni i sa mnom

ona u kamenu

ne usnuje

Bicikl

Čilo je jurio putevima uz more, uz kuće, kroz šume, i makadam i asfalt su mu osjetile gume. Rijetko gdje nije bio na lijepom otoku Braču, znali su često voziti ga na samo jednom kotaču. Mladost mu je bila čista avantura, al’ sve je svoje otkucaje potrošila njegova ura. Sada u vrtu uz ogradu naslonjen […]

LJUBAV SE SPOZNAJE SAMO PUTEM SVOJE SUPROTNOSTI

Spoznati ljubav smisao je života, jer živjeti bez ljubavi u srcu prava je strahota. Bez ljubavi i mudrosti život je Danteov pakao, upravo zbog toga pakao na zemlji je nastao. Već tisućama godina živimo u mračnom dobu, okrenuli smo leđa Bogu. Klanjamo se vragu, od života radimo sumrak sagu. Gubimo vezu sa svojom dušom, svatko […]

Realnost

Često ne shvaćamo koliko je realnost bliska. Mislim da stavljamo naočale različitih dioptrija, koje su osjetljive na stvarnost naših situacija. Nekada je preteška da ju gledamo svojim očima. Različiti ljudi traže različite vrsta naočala, ali svi znamo da one prije spavanja idu na noćni ormarić. Zato često ljudi imaju problema s nesanicom. Zapravo, nemaju problem […]

ŽIVOT NA VIŠOJ RAZINI SVIJESTI

Bezuvjetna ljubav i sloboda, nema više fizičke smrti i sprovoda. Svi su jednaki, bez ego maski. Svatko bezuvjetnu ljubav u srcu nosi, na taj način starenju i smrti prkosi. Život traje stoljećima, živi se u odličnim uvjetima. Za kreativnost i igru puno vremena ima, zbog toga život novu dimenziju poprima. Svakodnevno se događaju čuda, magija […]

Histerezis

(Kao rasipanje oblika, talasa zvuka ili svetlosti, na koje utiču spoljne i odranije definisane zavisnosti koje možemo nazvati poremećajem….) A Ako sam i počeo pisati, bilo je to u trenucima preosetljivostidušeteladržim da je to bilo povezano sa statusom hormona, odrastanja.Nastavljao sam i dalje…,sa pisanjem.Za to nisam imao opravdanje u poremećaju biohemije.Shvatio sam, vremenom mehanizamnedostatak potrebne […]

RIJEKA

Nosiš li svojim tokom bol                                                              Da ovaj moj odneseš Noću imaš li svoj lom Lom kojim ljubav doneseš Očekuju ljubav stranci Da budu k’o u bajci Naše bajke često izgube sretan kraj Pa traže svoj smiraj Nađu ga kao kraljica Viktorija Na noć besjaja Srce joj drugi umotaše u svilu a princ Albert u doživotnu […]

Vino

Ponekad vino pijem, od malo vina od srca se smijem. Naglo mi se podigne raspoloženje, nakon ukusnog jela to je pravo osvježenje. Blues rock tada pustim, da se skroz opustim. Polugola na kauču ležim, u svoj svijet bježim. Čašu vina držim u ruci, u pozadini blues rock zvuci. Tada razmišljam o ljubavi, seksu i životu, […]

ogledala

šta ako nam ogledala pokazuju nešto što je sa druge strane  naše realnosti šta ako nas ogledala mogu natjerati da radimo stvari koje ne želimo kada neko počne osjećati svoj vlastiti odraz  kao potpuno odvojeno biće  na kraju je suočen sa dvije  potpuno odvojene ličnosti  dva potpuno odvojena svijeta koja mogu isplivati na površinu u […]

marija

petak ujutro 8.29 na telefonu sjedim na tramvajskom sjedalu broj 10 gledam u vrhove svojih patika i slušam neku pjesmu koja se vrti dobrih pola sata u mojim slušalicama pogled mi zaluta na vrata koja se otvaraju dah mi zastane a slušalice se kao navedene iskopčaju iz telefona muzika staje tahikardija me udara ne znam […]

Život jednog lista

Jedan list drugom šušti Zašto po nama kiša pljušti? Zašto nas vjetar voli tući? Zašto pročišćavam vodu kroz svoje puči? Zašto nas sunce prži? Zadaje nam bol do same srži Zašto po meni gusjenice plaze? Zašto po mojoj braći djeca gaze? Zašto u jeseni mjenjam boju? Što je falilo mome starom sloju? Zašto se zimi […]

dvanest slova

A upozorila sam te Da mi ne dolaziš Da ću te manipulisat Sve dokle ja želim I koliko želim Valjda nisi ni znao Na šta sam mislila Pod tim pojmom. Manipulacija ti je Kada ti probudim Duboke emocije Koje nisi ni znao da imaš Koje si duboko skrivao u sebi I ja ti ih učinim […]