Poezija.Online

U vjetru se spoznaju žive duše

i mrtvi što gaje želju (imaju čar)

u vjetri se kvase suze ljubavnika

i prosipa prah srca slomljena.

Vjetar dahće za vratom putnika

i drug mu je u nevolji i slobodi,

dok ima vjetra, bit će i sudbine

i vrijeme će teći u smjeru vjetrove duše.

Vjetar svira melodiju duše.

Duh je vjetar što pleše s maestralom

i razara gradove s burom.

Vjetar piri i češlja zvijezde

i nebeska tijela,

vjetar struji i dahće!

kao vrabac na žici đipka

i mjerka žive ljude i njihova vrela.

Vjetar živi sa živima

i mrtve ispraća u grob.

Vjetar je poslijednja melodija trublje

na ispraćaju u vječnost,

u olovni san.