Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
Cijele rujne mladosti,
uspinjemo se uz hrastove ljestve
i beremo dozrijelo voče s grančica bujnih,
vijamo gvožđe golih ruku.
Uporno krečimo zidove u boje bijele,
iako žbuka pada sa zidova.
Suklja plamen iz živa srca,
snaga u nama vrije.
Zla krv bludi, puni sljepoočice
i godi nam režanj jabuke grijeha,
stanite! ne žurite pomamne očice
da vas more grijeha u starosti ne uguši.
Cijeloga života pilimo daske našeg počivališta,
skupljamo perje slave,
i u stare dane,
gušimo se u zadahu divlje mladosti.
Čovjekova transformacija,
inverzija je leptirova vjeka,
čovjek živi i sklapa se u čahuru drveta,
vrlići ljestava postaju najtvrđe daske lijesa.