Noćno zvjezdano nebo,
panteon je mrtvaca,
tišina nijemih zvijezda, zidine zaborava.
Cijeli svemir, kozmičko je groblje,
ostatak sjećanja na svrgnute bogove
s trona univerzuma.
Svijetlost zapaljenih svijeća u dubini mraka,
zaboravljeni su grobovi bez nadgrobnog kamena.
Anđeli i demoni, bogovi afrički,
bogovi egipatski, bogovi babilonski,
mitska bića, zvijeri i nemani,
uspokojeni su uz noćni feral
pod debelim mesom mraka.
Sva goluždrava bića pradavnine,
uškopljena su pod krošnjom
dijamantnih plodova.
Rijeka zaborava teče zvjezdanim nebom
i u koritu broji nasukane kosti
nekadašnjih svevladara.
Ruševine Olimpa, posramljeno šute
pod sjenom, pod mrenom zaborava.
U nebu su i ljudske duše!
Krijes tog crnog, gustog platna,
užarene su niti ljudskih duša.
Noćno, zvijezdano nebo,
luka je i posljednja postaja
svih izgubljenih junaka noći.
Noćno zvijezdano nebo,
panteon je mrtvaca.