Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
Noć je čarobna i pusta,
noć je osamljena bez tebe Mjeseče!
čarobni prah srebrom optočenog leptira
titra kao ures neba kao izbubljeni sjaj zvijezda,
kao osmjeh predanog ljubavnika.
Noć je sama i luta ulicama
i skriva tugu hodeć kroz proplanke jada,
pokriva svakog jadnika što u
zagrljaju drvene klupe, zaspao je
i koraca teškim korakom kao udovica,
umotana u crnu svilu
bez tebe Mjeseče!
Odar vječnog zavjeta
prašnjav je i pohaban
čeličnim gebisom vremena,
djeveru! žarki ljubavniče,
ne ostavljaj majku snova,
spokoja i mira,
samu u naručju sjete i osame,
bez krila avanture,
koju s tobom, otkrila je.