O ubojico duše, O ubojico duše!
vraćaš se k meni kao jeka, kroz gore moga hlada.
O prokleti uzničaru, o prokleti žbiru,
što mi živo srce osudiš,
odveži mi okove sa zapešća i vrata.
Trudan radnik i poštena duša
što mrve praha pod skutom
svemirske crne plahte skuplja,
lišen je slobode,
lišen je svega što duši prije i godi.
O ubojico duše, o ubojico duše!
izgubljena sam uspomena što pati
i pita se gdje je otac, stric, djed i mati.
Crvić sam bez zuba što siše ulje,
ulje za viteška pomazanja;
mladica izrasla strpljivo na sivome kršu,
ranjavana je tamom i smogom dioksida.
Ljiljan je mladica koja spava kao
pohranjeno blago, mirno i spokojno,
daleko od pomame ljudi,
ljiljan je biće što od dodira sjene život gubi.
O ubojico duše, o ubojico duše,
sklapaj oči mrtvacima, a živima ostavi žive.