Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
Preporađam se u zlatnoj kori sunca,
u sjenci tustog drveća nalazim mir,
i miris bludnog cvijeća češka mi nosnice
o kako volim ovog raja pir.
U gluhoj tišini
u kojoj ptičji pjev ne remeti i ne muti mir,
bez zujanja pčela i bumbareva gnjeva,
u košarici milja,
preobražam se (ponovno živim).
Iz pakla se dižem očišćen bez čađe i pepela,
tijelo sam opustio vodom, srce utopio na trijemu uz bevadnu,
a dušu očistio u crkvi i galeriji;
sada svjež i krepak krećem rajem.
Obljepljen svetim plahtama na divanu sjedim
dok vijori zastava od punog plavog platna,
iza Parnas brda,
svoju vilu Avanturu zovem
( u njene divne modre oči gledam).
Krepak sam i vitak
te spreman za snene poljane,
za draži tvoje što ih slijepo sljedim.