You must sign in to vote
Uz šalicu čaja gledam munje,
Blješte, skaču, vrište, plaču,
Lome, gore, mole, nikad spore,
Gole,
Žute, blješte,svijetle, uvijek vješte,
Bijele,
Pružim ruku pa mi po njoj skaču,
Cure u čaj dok plaču,
Suze se cijede,
Kao kada stegnem vrečicu čaja oko žlice,
Cijede se i misle, ostale smo neprimjetne,
Nitko nije vidio,
Ali cijelo nebo se osvijetlilo,
I cijelo lice se promijenilo,
I svaku suzu sam osjetio,
Bio je to trenutak kad sam plakao.
Prekrasno opisan taj tvoj bolan trenutak! Predivna mašta u tebi i u stihovima!
Topao pozdrav Ptico:)