Žuta ruža

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Jednog je tihog proljetnog jutra
Neočekivan od ljudi pao snijeg.
I ko da zima proljeću šapće:
Još sam tu.

I ko da tri mjeseca vladala nije,
Iziđoh za njenim zadnjim
Drhtajima.

I na posoljenoj cesti, na putu
U dvorištu ružu ugledah žutu.
Pognuta od drhtaja zime
Ležao je snijeg na njoj
I ona s njime.

A kapljice joj se pružaše latima,
Od snijega što se topiše satima.
Kroz suze to govori zima
Da je sva njena tuga
U njima.

I smijem se ruži i njenom liku
Što u proljeće zamrznuše
Zimsku sliku.

No da snijega bilo nije tog jutra
Možda već procvala bi sutra.
A ovako sama u zimi leži,
Čuvajuć ljepotu.
I spava,
I dršće,
I sniježi.

(6. travnja 2021.)

Kojom prigodom? Pjesma je napisana prigodom snježnog travanjskog dana, što je iznenadilo njezinog autora (mene) i nagnalo ga na malu zimsku avanturu. 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting