Zorom

Još jedna bešćutna zora

spušta se preko brijega.

Ne zna da mi krade noć.

Ne zna da mi nosi san.

Baš je briga!

Bludi svijetom.

Ne zna,

a uzima sve što znam.

Na lica nam stavlja maske,

uvlači se ispod mraka,

tvoju sjenu sa zida briše

i ostavlja me samu ispod pokrivača.

 

Smiješ se i odlaziš.

 

Ne znaš zašto,

ali moraš,

zorom uvijek otići.

 

Slušam kako ti cestom

koraci klize,

dok sklapam ruke u sobi

punoj svijetla i praznine

što se zorom u nju slije.

 

Puštam suze u pustoj sobi

punoj sunca i plaveti,

dok u mislima te pratim

da do noći zajedno

krstarimo ulicama.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting