Click to rate this post!
[Total: 2 Average: 5]
You must sign in to vote
Slomljenu granu donijelo more, izguralo je na pusti žal. Siječanjske bure kao da žure da je bez milosti smrve u prah. Nekad je bila gorda, zelena na kruni ponositog bora. Sad leži mrtva, posivjela na žalu ravnodušnog mora. Slična je sudbina svakog od nas, mladost će brzo, prebrzo proć, leđa će povit' nam breme ljeta, pa izbrisat ime iz knjige ovog svijeta… Svi mi to sve i predobro znamo, al' mislim da je važnije znati kako te misli prognati, strti, živjeti vedro do same smrti.
Vedro ces zivjeti jedino ako se zadovoljis s manjim, ali mladi su ambiciozni i tako i treba bit.
Dakle nemoguca misija… vedar si tek podstarost kad ti je ionako svejedno:)
lp