Čudovišni naši su životi
dok nam nebo rosom čelo poti
mi slavimo rođendan svoj stoti
zgureni u vječitoj koroti
K Manituu odlazak se čeka
u prostranstva gdje lovišta vječna
gdje je trava podatna i meka
od zvjezdica sjajnih staza Mliječna
i ti tad si zvijezda nečijem nebu
svemir mre i rađa malu bebu