ZBOGOM SULUDOJ ŽENI

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

I danas se sklanjam
ispred svakog ogledala,
kad bljesne
sjajem njenog oka,
tad bezvrijednog,
zbog kojeg mrzjeh
Šopena i Baha;
tek poslije shvatih
koliko sam bez njeg bezvrijedan.

I nikad je ne vidjeh da plače
za vrijeme olujnih dana,
kad sretaše je
ispod prokislih krošanja,
samu,
bez kišobrana.

Sva tuga svijeta tonula je
pod njenim ogrezlim stopalima,
dok hrlila il’ bježala je
nekom iz zagrljaja
bojeći se
ostat će neshvaćena.
Onakva…
Lišena boli.

I danas, kad je se sjetim
u jedno siguran ostah,
da znala…
Znala je da
voli

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting