zasto

zasto teske rijeci , mila od milja
zasto taj osmjeh djeteta ne zakacis ko etiketu
svakoj misli i uzdahu svakom , kog gusi zivota zbilja
zasto svaku suzu moju , ziletima plavim sasjecas ,u letu

mrse se uvojci , ko zvijezda plavih, nebeske plime
po mjesecevoj obali mrezama love , sa suhog karmina tvoje rime
u lokvicama osmjeha , o mladosti novoj idilu sniju
dok sreca se s osekom povlaci ,a sjete tugu na licu sviju

budim te kipucim usnama i przim po vratu
ljubim ti oci,lice i mjeseca punog plavetnila kosu
sve jos mirise na ugarke sinocnje vatre i jutarnju rosu
ti s osmjehom na licu mirno spavas ,a jos smo u ratu

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting