ZAŠIVEN OSMJEH

Nikada nisam bila neka grešnica,ni raskalašenica niti svetica,nisam mrzila uzdahe ljudi i pjev ptica,niti sam imala tisuću lica.Moja navjeća krivica još mi leđa slama,usta su mi suha kao slama,otkada umrlo je sve među nama.Kriva sam što dopustih ljubav da me snađe,kriva što voljeh sve iskrenije i sve slađe.Nisu mi potonule sve lađe,imam još koju preostalu da nastavim bitku,ali gdje pored  ovog mora slanog naći vodu pitku?Nisam se smjela prepustiti užitku,tom opojnom napitku,duša mi je bila gladna,izmučena i jadna.Htjela sam svoj mali,osobni raj,odnekud su se pojavili očaj i kraj,za mene oduvijek postojao je samo način taj.I prije tebe brojim gubitke,sve izvrnute dobitke,ono što mi danas godi sutra mi škodi,ono što me danas voli,sutra me boli.I zato uzela sam iglu i konac,ne trebam više oslonac,zašila sam osmjeh da me izbjegava grijeh,jer sve se loše na dobro hvata,baš kao što love se dvije kazaljke sata.Što je meni još jednom sve ovo proći…naučila sam i sama,bez pomoći.Više nitko ne maže mi oči,oprezna sam i po danu i po noći.Sada svaki osjećaj otpočinut će u meni prikriven jer ne može ga odati osmijeh zašiven…

 

 

 

 

 

 

 

4 thoughts on “ZAŠIVEN OSMJEH

  1. Predobro,ne znam što bih izdvodila jer svaka rečenica govori za sebe.

    Ali ipak:ono što mi danas godi sutra mi škodi,ono što me danas voli,sutra me boli.

    Pozdrav 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting