Žaljenja, sadašnja i buduća

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

Ponekad lažem sebe.

Lažem, pa i druge slažem.

Za jednim čovjekom

ponekad u životu žalim.

Mi smo mogli biti potpuna slika.

On je mogao biti sreća.

Bar da se nismo mimoišli

u ljubavi jedno prema drugom.

Kad se uspomene jave,

nostalgija vrati u ljepotu

nekadašnjeg života.

On je bio dio najboljeg dijela.

Zapitam se kako sam uspjela

zaboraviti i preboljeti

nepostojanje nas

u postojanju prijateljstva

koje je bilo stvarnije od ičega,

koje je bilo tako slično

nečemu više od prijateljstva.

Zapitam se, a odgovor znam.

Srce se okrenulo na istok.

Ljubav se rastvorila

kao orahova ljuska,

pa je iz ljuske oraha izašao

čovjek s tisuću suza

upisanih u mom životu.

Iz suza se rodila snaga

za jedno novo prijateljstvo,

iako je u duši ljubav

veća od života.

Za njim će jednom ostati

neko buduće žaljenje

za nikad ostvarenim snom.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting