Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
O, prekrasnog li zalaska sunca.
Osjećam tugu i sjetu, kao da život ide kraju. Sve moje neispunjene snove progutat će noć. A opet, ne mogu ne osjetiti svu divotu ovog zalaska. Osjetiti mir i spokoj. Miris topline asfalta u hlađenju.
Kako živjeti život? Što znači griješiti i u čijim očima griješim, u tuđim ili svojim? I zašto mi je to, uopće, bitno? Trebam li život živjeti onako kako želim ili je sve stvar kompromisa? Što će me više učiniti sretnim?
Trenutno uživam u zalasku, ali i on će proći. Što nakon toga?