You must sign in to vote
Čudni su ti proljetni pljuskovi!
U stih mi zađu
pa najednom nestanu,
ušuljaše se tek toliko
da mi orose tintu
i kao rub dijamanta
zasjaji njihov dah svježine
u oblaku koji se rasplinuo,
baš u trenutku
kad se ohrabrila zraka sunca
da mu mačem srce probode,
pa se sve pretvorilo
iz nebeske bitke
u igru plavog proljeća,
u kojoj su se zrna vremena
izgubila u pješčanom vodopadu osmijeha.
Divni stihovi vilice, sigurno i kod tebe pada kisa…..dragih osmeha….:)))
Padala je draga moja..ali srce puno topline za sve vas..:)))♥
divno vilice, pjesma kao i život, pljuskovi se odjednom samo pojave iako ih nitko nije tražio, zapljusnu nas kišom svoje prošlosti, ostaju i u sadašnjosti i zaprijete nam grmljavinom u budućnosti… i onda kad najmanje očekujemo, odjednom sunce proviri svoju glavu a pljuskovi se povuku u oblake iz kojih su i potekli… pjesma za smiraj duše, baš kao i ti, pusa vilice moja :)))
Ma divno moje..kako ti mene razumiješ..ljubi te vila neizrecivo…♥
Osebujno napisano!Sve pohvale Vilo moja.
Cmok!
Cmok i za tebe dragi Para…baš onako vilinski…:)))
Lijepa metafora…kiša kao nezvana nevolja!
I lijepo sve u stih utkano!
Šaljem malo sunca što danas jako škrtari sa svojim zrakama:))
Hvala ti draga moja S. zagrljaj sa suncem u očima:))♥
dijamantno draga :)))
Ma gdje si mi lijepa moja,kako mi nedostaju tvoji komentari,tvoje pjesme,ti…:)))
pa eto, dođem tu i tamo, ne želim biti bez vas…ne pišem baš, al tu sam…hvala ti draga moja :))) grlim te :))
Eto,navrati onda ponekad,moji stihovi i ja te čekamo raširenih ruku…cmok za tebe velik poput nebeskog plavetnila…♥