za plave oči

pišem ti posljednje riječi, pišem ti zadnja slova

koja uzlaud blijede ispod skrivenog imena

pišem ti riječi koje ti nisam nikad reko, nisam mogo

ma reču cjelom svijetu i zadnjem izdajniku al tebi nikad neću moći

srečico mala..reču koliko sam volio tvoj plavi pogled

na svijetlima grada, koliko sam volio tvoj dodir koji

se ubilježio svaki na mojo koži

koliko sam sretan bio kad sam bio s tobom

ma srečice…kad bi sad bio sa tobom, možda nebi…

al znaj zaboravit te neću

pišem ti posljdenje strofe skriveno u praznoj sobi

pišem ti jer ti ne mogu reći, a iluziju nemogu poreći

mogu samo u nadi ostarjeti da iz srca izblijediti nećeš

ma želim te kraj sebe, čuvati paziti, živjeti i ostarjeti

ma samo budi ono što smo bili kad smo u jeku bola oboje polegli

u samoći dosade sjajnih zvijeza gledali u oči

ljubomorno čuvajući tajne, smijajući ljubavnicima bez pomoći

kad zakoracaš starim koracima čudne noći

kada nebo drukčije bude…a juto u noći sjaji

zatvori oči, bar na sekundu i ja ću ti doči

ma nisam ti reko posljednji put

da bez tebe ne mogu,ne želim i neću

neg ostavio te u strahu od boli

pobjegao kao skitnica od bolesnog traga da ti suzu nevidim

nadajući da će proći

ma lutkice pišem ti ovo u nadi da ćeš osjetiti slova iz bolnog srca

napisano

pišem prokletom zraku jer ako smo jedno do tebe će doči

i tvoje ledeno srce po stoti put otopiti

bar na sekundu sjetiti se djelić koji sam ti

skrivajući dao samo tebi u strahu

da razotkrijem hladnu olupinu što čuva raspadnuto srece

kad bi mogla bar na tren odlepršati iz srca

nestala bi svaka nada života moga

ma prokleta duša pjesnika a srce izdajnika

zašto zarobljeno čutimo kada smo mogli biti drugo

ma molim vas kraljice noći ponosno uzdignite jedra

da pokorim slomljenu dušu gorkim uspomenama

ma molim te reci, piši osjeti

da ti se po bezbrojni put vratim

jer ja sa tisuću lica u ljubav nevjerujem

oprosti srećo što sam odusto kad smo mogli biti jedno

ono pravo, neponovljivo i slatko

nasmijati se cijelom svijetu pobjeći od surove zbilje

ma želimsamo da budeš sretna, budeš ponosna

makar i bez mene…budi princeza hladnih dodira

smješkom čekajući podle poraze

jer znam da te nisam zaslužio

skrivajući ljubav okaljo te po bezbrojni put

al znaj to riječi nisu bile moje

koju suzu ti je pustilo

oprosti jer mi ti u ovom bolesnom svijetu

jedino značiš

pa molim te prokleti dime što nosiš moje riječi

da odleprše na plave oči koje su mjesečinu otjerali sa

pogleda u dubokoj crnoj noći

ma sve je blijedo, sve sam ostavio da u samoči

pišem tužne rijeći

ma u biti jadnik sam oprosti mi

što te čuvati nisam mogo od okrutne realnosti

okruženog oko mene

oprosti što sam te ljubomorno čuvo od skrivenih pogleda

uz smijehu zaboravio i izdo svoju dušu

samo znaj iskreno nisam mogo otići

od bahatog ponosa da padnem pod tvoje modro plave oči

neg skriveno ti riječi reko one bitne

da slučajno ne otkrijem slabo srce koje za tebe kuca

ma znam u biti srce moje ljubavi vrjedno nije

ma pljujem na cijeli svijet jer tako ću nestati

u staroj sobi okružen strancima mojim

kako jadno ko strvinari sline

ma sad znam…da to nije ljubav nego opsesija

koja riječi ne mogu dotaknuti

ma m…. znaj to si ti

ma vjerujem i znam da sudbina nas spojila po stoti put

pa sa smiješkom razdvojila jer sreća za nas realnost nije

jer pobjeći će mo oboje kad se sretnemo i jutro opet dočekamo

na tren trenutak slabosti popljuvat će mo nebitnim utjehama

da zaborav u drugima vidimo

i sada kad samo osto ono što sam uvijek bio

oprosti što te volim prekasno

al znaj srećo neka patim al vrijedno je

svake sekunde pogleda tvoga

što mi srce dotaknulo

 

ps. želim da budeš sretna, ljubavi moja

 

2 thoughts on “za plave oči

  1. Tik…ovo je toliko dirljivo napisano…i mada ima nespretnosti u pjesmi,mada ima pravopisnih grešaka,mada ima nepotrebnih ponavljanja riječi…sve je to nebitno u odnodu na osjećaj koji izazivaš ovom ispovjedi duše…napaćene,bolne duše koja voli bezrezervno…a to pokazuješ onim napisanim pod P.S….jer želiš joj sreću…makar i bez tebe,uprkos tome što patiš bez nje.Ova silina osjećaja izražena je i tim nespretnostima koje su u pjesmi jer ovi stihovi su (pretpostavljam) izašli iz tebe u jednom dahu…bez ukrašavanja,bez uljepšavanja,bez popravaka…jednostavno su istekle riječi iz tvoje duše…i zato je ovaj moj komentar toliko dugačak.Jer dirnula me ta iskrenost,ta silina ljubavi,to nedostajanje nje…
    Prelijepo Tik!
    Ostavljam ti topao pozdrav u ovaj topao,nedjeljni dan!

  2. Uff gotovo sam zaplakala čitajući ove retke,toliko diraju u srce da ja to nemogu objasniti.Moram sada malo doći k sebi.Čitala sam i ostale pjesme,zaista su lijepo napisane.LP.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting