xxxx

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

Samoća me ubijala
dok sam glumila snagu,
kroz maglu vidjela sam
sve godine svoje…
ništa nisam bolja.

Možda malo gora.
Možda jer ne znam.Ruke mi ne miluje niko.
Da dođeš možda bi mi srce zadrhtalo,možda i tijelo…
Ali ja ne znam sebe samu prepoznati.

Kako ću kad dodir svoj ne poznajem?
Kako se duša odvikne od ljudi?Kako se duša zamrzne?

Kao da umre.
Što godine više prolaze,ona samo više bježi.
K’o srna preplašena,skrovište traži.
Boji se ljudi.Boji se ljubavi.
A onda noću sama u svojoj samoći
na glas jeca i doziva…
Nekog da je zagrli.
nekog da je svojom zove.
Nekog svog koga nema…

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting