Vjetropis jednog lutalice

Ime ko ime, tek jedna riječ
ne pamti ni datum rođenja
nikad se nije grijao uz peć,
a duša mu nije ozlojađena

Nema imetka ni kućnog broja,
nikoga tko ga se u snu sjeti
prošao je zemlju bezbroj puta
slušao iza leđa tko mu prijeti

Odmarao je na tisuće klupa
povero se bez cipela i kaputa
na vrh svijeta gdje noga smeta
navikao da ga hvale, a i kude

Svejedno mu je, nema druge
tako je kako je, naviko na ljude
zbog silne snage često se bune
poznat je, a slike nema ni jedne

Naljuti se na ledene stijene
slamnate krovove bijedne
i podignute dvore velebne
njegova ćud u jednini je cijela

Vid i privid gledaju dva dijela
neka mu oproste što smeta
navratit će ponekad iznenada
i podići šešir za doviđenja!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting