Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
Natopio oblak zemlju
vjetar njivu i puteljke;
spojile se krošnje dvije
grane tanke lako svije,
glasno zviždi, slatko smije,
prolistao stare slike,
bećar bješe nekad prije,
dok su njedra bila jedra,
skrio sunce u otkose,
rasplitao kose bujne,
milovao usne rujne;
zabrazdio u oranje,
sije dahom, leti zrakom,
na ludi je kamen stao,
nit’ spotako se, niti je pao,
pročešljao strane svijeta,
vrijeme njega ne izjeda,
tko poroke njemu daje
ode niz drum pas dok laje,
vatru pale karavane,
iskra žara lako plane,
noć zimska kad osvane
vjetropir je bio – nek’ ostane
TvT