Vjetar

Vjetar puše i puše.
Ne staje.
Svakim zamahom jednu granu lomi.
Slomi se i padne na tlo, sama i odbačena.
Dolaze djeca, zabavljena vjetrom i vide jadnu granu.
Bacaju je, lome, pas ju grize, a ona trpi u tišini.
Zarobljena u vlastitom jadu.

Leži na zemlji grana, sama i odbačena.
Gaze po njoj, niti je ne vide.
Gleda uvis i žudi za visinama stabla s kojeg je pala.
Gleda u visine koje nikad više dosegnuti neće.
A vjetar puše i puše.
I dalje ne staje.

One thought on “Vjetar

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting