Vječna potreba

[Ukupno: 1   Prosjek: 5/5]

Treba nam nečija samoća,

Da se s ovom našom sjedini,

I kad zagrmi tišine glasnoća,

Budu glas njezin jedini,

Treba nam netko da nam boja,

Pejzaže naših misli,

Netko građen sličnog kroja,

Da nas pokraj zamisli,

Treba nam netko spretan,

Za pokretne stepenice što žure,

Da budu korak kompletan,

Kad one od strasti požure,

A kad se oslone samo na štake,

I svaka od njih koraka se zasiti,

Ostat će nečije ruke stare i jake,

Jer samo nas ljubav može spasiti.

2 thoughts on “Vječna potreba

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting