Poezija.Online

.

.

noć je bila od crnih visokih joha

korom iscjeljivale su

nerealne zamisli

tako lako pružene u snu

stavile su ih postrance

desnoj opreznijoj ruci

desnom nervoznijem plućnom krilu

i pristao sam

ne ću se pružiti dodiru

ne ću te disanjem uznemiravati

znam

vrijeme ovo bez dodira

ogromno neprimjetno vrijeme ovo

nedokazano riječju

sve vrijeme ovo

što resicu bi uha taklo

koje teče glazbom

struže po kamenu

razgovara se, dogovara se šaptom

i krugom je

od desne u lijevu klijetku zakopano

i znam

opet posjeći ću se na jutro

ispod ramena po ključnoj kosti

opet jutro krvarit će

žednom bjelinom

i opet mliječnoj puti kože

dan bit će isti

sve dok vrijeme ovo

obujmljuje i stišće

sve dok sja i gori

do onoga što od žeđi bit će