Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
.
kad Feba gospodari
veljača je
putnici ravnaju se po redu
dani razbrojavaju
i poput balona otpuštaju visu
.
pamtim ju groznicom od prije
kad bio sam groznica
i udaljenost u njoj bez glasa
nerazvrstan i nevidljiv
još uvijek isti tu sam
s prvom kartom velikog otajstva
.
tako zabravljen sebi
svom snu trebam
ali ne stižem, nisam, nemam
a uvijek isti još tu sam
posljednjoj karti prav
.
koliko dugo
riječi bit će bojanke na polici
nedostupne razigranim prstima
koliko dugo
cijedit će se od života sok činijama
i koliko odležati moraju u tami
do plemenitog okusa
.
nevažno
nebitno je
neka potraje predstava
na daskama koje životu ne znače
neka sam od tri mača
još sedam ponijet ću
iluziji s kojom život se tuče
za onaj prvi i jedini kalež
.
.