Varijacija u prozi, na pjesmu – Dženi rijeko

[Ukupno: 1   Prosjek: 5/5]

Ispod zelenog mantila poskakivalo mu je u njedrima biće, gledajući njene lijepe oči. Kad je zakoračilo da se vrati u gnijezdo, tada se s neba osuše zvijezde padalice jureći prema sjeveru. Opčinjeno svjetlošću dalekih svjetova biće se zanjiha u struku, pa namamljeno ljepotom, osokoli se, te posve iziđe iz gnijezda. Držalo se samo za jedan gumb mantila, njihalo se i bolovalo na svježu zraku, gledajući njene lijepe oči.
Uzalud je pokušavalo izgovoriti njeno ime. Zaboravljeno u mnogim ljetima i zimama vrtjelo se po cvjetnim lijehama. Vrtjelo se po livadskim konačištima za ptice, po paukovim nitima i lepetu leptirovih krila. Pognuta čela molilo se biće mjesečini:
Reci. Kaži. Prošapći ime cvijeta, ime cvijeta.
Sad je bol po biću migoljila poput rijeke. Šumio je val i podrivao međe. Onda je opet hučala, plaha rijeka, zanosila mu pamet. Posve opčinjeno njome, biće je hvatalo je miris ruža, gledajući jata ptica koje mu se naseliše u oči.

One thought on “Varijacija u prozi, na pjesmu – Dženi rijeko

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting