USPOMENI NA JOSIFA BRODSKOG

Da, još ponekad, tu i tamo

napišem poneki red,

par rječi – čisto radi forme,

ništa posebno,

a nekad sam vjerovao

da pjesnici mogu mjenjati svijet.

 

I znam da sam nekad

u stihovima nalazio ono čega nema

a sad: znam ako imam za cigarete

onda ću kupiti jednu kutiju,

tu prestaje sva metafizika,

jer tek kad ti se automobil pokvari

usred nedođije

ili kad ti slome srce,

vidiš na kakvom mjestu živimo.

 

Dok ti je udobno

tamo dole ili gore, nebitno,

dok misliš da si okružen prijateljima

i ljudima koji te vole,

nema razloga za paniku,

 

ali desi se ponekad:

ne promjeniš ulje na vrijeme,

dotraje remen

ili jednostavno pukne guma

a nemaš rezervne,

ili – pomru ti roditelji,

neko ti brutalno siluje mačku

pa je iskasapi

ili počne rat

probudiš se ujutru

i shvatiš

da zemlje u kojoj si juče zaspao

više nema,

strpaju te u zatvor

preživiš logor

ubiješ se…

desi se ponekad, jednostavno,

da neće da upali.

I poslije toga

sve što imaš

samo je tvoja vjera

jaka ili slaba

velika ili mala,

sa kojom ne možeš ništa

i možeš sve.

 

Jer sada znam

radim da bih platio račune

i jeo,

a jedem da  bih mogao raditi

da platim račune

i jedem.

To je zatvoren krug.

U reklame vjeruju drugi.

 

Mada to što znam

od mene nikad neće napraviti pjesnika.

Ti si bio Pjesnik.

Leonard Cohen je Pjesnik,

mada ne voli da ga tako zovu.

I još

ko zna koliko ljudi,

mladića i djevojaka,

staraca i bolesnih starica

na samrti.

Oni, a ne ja

reći će ono što želim da kažem.

 

2 thoughts on “USPOMENI NA JOSIFA BRODSKOG

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting