Umor

Umorne noge sobom se vuku
Zapele od masline do loze
Tegleći godine negdje zaostale
Sjene ih nadvisuju kao planine
Kaldrmom klopoću kosti pohabane
Usne se kupe duša je u nosu
Daleko je daleko
Daleko do kuće

Vise škure na prozoru bez cakla
Vjetri koltrinom mašu viju
Kao ženom u polusvijetlu
Sad ovako sad onako
Zov galeba još se čuje
Dok se mrzle oči mute

Ne da mu se poći leći
Još ga ruke peku bole
Još ga nešto sebi zove
Oči plave pohranjene u utrobi
Sve ga njeno sebi zove

Skupi snage stisni šaku
Groba ti je hladna kopat
Ogrni se plaštem vječnim
Snivaj snivaj i ne žali
Zemlja crna ljubav krije
Počiva u tišini bez kraja
Poljane cvijetne njen su dom

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting