Zivimo u tjeskobno vrijeme
tehnolosko-elektronska dostignuca
posijala su po cijeloj Planeti
bescutne otudjenosti sjeme.
Kompas je zagubio
cijeli ljudski rod
kroz labirinte se tumara
to je glavinjanje a ne hod.
Moze li itko u ljudska srca
radost i srecu vratiti?
Tko nas moze
od beznadja i apatije spasiti?
Mozda je to jos uvijek Pjesnik,
mozda je On izabran
da bude sutrasnjice Vjesnik
a njegovi stihovi
kapljice lijeka
za ozdravljenje Svijeta?
Mozda ce pjesnici
barjaktari opet biti
i zivot radosni
na Zemlju vratiti
opet ce se
covjek covjeku pribliziti
i otudjenost zauvijek odbaciti.
Poezija od pamtivijeka
ima magicnu moc
oduvijek je bila
svjetlo u tmini
i putokaz sigurni
kroz mrak i noc…
I danas, u ova sablasna vremena
u zagrljaju poezije
osjecam se jacom;
u pjesniku
srodnu nadjem dusu
i strpljivo cekam
da se orkani otudjenosti
slegnu
i prestanu da pusu…
Nina Novak
E moja Nina.
Uvijek si mi Stara i Nova.
Bog te blagoslovio jer ljepotom Njegove poezije zboriš.
Dušo moja.
Dragi Pjesnice, tvoj komentar je kao pjesma iz tople duse. Hvala ti. Blago majci koja te ima i meni koju citas. Veliki pozdrav, Nina