U ZAGRLJAJU LJETA

 

Tražio si me

u zaobilaznim putovima

Pronalazio…

u gorućim željama strasti

u cvijetu najljepše ljubavi

Ljepotom riječi

koje su poput slapa

izvirali deminutivi

sladunjavih čežnji

opijao poput najslađeg vina

 

Ponoć je klizila po

srebrnom sagu mjesečine

a ti bi nježno

šaputao riječi ljubavne…

Mene bi pogodila

oluja sreće i želje

i tako blaga i podatna

tražila bih tvoj pogled

ljubila bih vrele usne

ispijajući ljubav

do posljednje kapi…

 

Kad srce zaigra

i razbije tišinu

otvorim usnule vjeđe…

A na jastuku samo

silueta neka koja

podsjeća na tebe

proliveno crno vino

razbijena čaša i

ostavljena krhotina

nedosanjanog sna

 

Opet u oku

kristalna suza

Zatvaram oči…

Pomislim…

ne bih li te ponovo srela

na livadi mojih  snova

a izvoru novog početka

u zagrljaju dugog

toplog ljeta…

Autor: Helena Horvat

3 thoughts on “U ZAGRLJAJU LJETA

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting