Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Ah,
da sam Hafiz s knjigama svetim,
da se po Širazu šećemo, cvijete,
ti da si princeza od Samarkanda,
melek malešni,
odbjegla đaurka,
ili Turkinja ljuta.
Pa da čitamo
sehure davne,
gazele najljepše
nižemo do zore,
pa da pjevam harfove sjetne,
da se ljubimo sretni
u kutu.
Da ti šapućem tiho, tiše,
pa da ti ližem rane od ljudi;
pa da te ljubim,
pa da te njišem,
da te privijam, cvijete,
na grudi.
Po pjesmi bi me prepoznala:
„Ti si moj Hafiz!”
„Nema zbora!”
Iz papuča bismo vino pili,
i nazdravljali
mjesecu žutu.