Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
I godina jedna još minu u hipu,
još jedna na pleća se utisne.
Potegne uzicu mladosti na kraće,
a mi ne bi, mi bi još nektara
slatkog, da nam srčeko
još malkoc podvrisne.
U radosti što ona nosi,
gipkosti svojih čula,uma i tijela
što veselje pronosi.
Hm da , starost ne dozvoli,
glavna bi silom biti htjela.
Ona se nameće neminovno,
svoje principe tjera.
Ta nećemo se olako predati
iole dok osjećamo taj dašak .
Dok je pozitiva
ljubav,ufanje,vjera,
Osjećamo da možemo još puno
svakome pružiti, stvoriti ,dati.
I dok god’ ti plamečci gore
godina gore-dolje, više-manje
ni u sljedećoj nećemo stati.