nemoj mi nuditi ljubav
tu boginju vječne
uznemirajavajuće ljepote
sa mirisima omamljujućih divljih ruža
i okusom zrelih trešanja
nestvaran je oblik tvojih želja
zatalasanih pred očima anđeoske čistote
koja strpljivo iščekuje susrete zaljubljenih
a u čeznji mog ludog srca
u kojoj sam i sama preduga tišina
mogla bih te zavoljeti
i opet po tko zna kojeg puta
okrenuti se protiv sebe
u tom trenutku
moje će nage želje milovati
boja tvoga glasa
dok me dozivaš da ti priđem
kao da ti već pripadam
ipak blagom magličastom sjetom
prekriven je moj dolazak
nemirnim usnama ispijam iz čaše
želju da ti budem bliska
dugim prstima dotičem
njezin obruč prije nego ju
odložim na stol
i na naš susret
jer plašim se da su nam se sjene
samo na tren dotaknule
i tu je sve stalo
u jedan spontani poziv
pogled pun neizgovorenih riječi
miris kiše na asfaltu
i trenutak natopljen
nekom čudnom prisnošću
koja će uskoro postati san