U katunu

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

Hladan jutarnji povjetarac nosio je omanje pramenove magle uz katun.
S istoka se rumenila zora.
Sunčeve su zrake prvo obasjale božje pašnjake, pa se počeše gasiti zvjezdani grozdovi na nebesima.
Potom se Humski Katuni u daljini rodiše iz noćne koprene, pa planuše ucrveno.
Sitne kolibe u Starom Katunu pokrivene šindrom kao đerdani su se nizali ispod Trebove. Polovica planine veličanstveno je blještala obasjana prvim sunčevim zrakama koje su stizale odozdo, iz donjih svjetova, kao nigdje drugdje, a druga polovica još je spavala, mrak se još nije razbio pod širokom Radomišljom i Siljevcem.
Vile su kolale svoje zadnje noćno kolo.
Sin tame lagano je gubio igru.

Tračak svjetlosti upade kroz malu badžu pastirske kolibice naslonjene na tor s ovcama.
Sunce poče milovati lice na drvenom ležaju.
Skromna vrata na toru se otvoriše.
Ovce su se podigle jedna za drugom i prišle bliže izlazu.
Luna je oštrim očima vrebala šumski put još obavijen tamom.
Svakim pokretom pokazivala je bezgraničnu odanost i ljubav.
U očima su joj sijevala dva plava kruga,
znak planinskog tornjaka od iskona. Vladala je katunom i stadom.

Majka je sinu jedincu u ruke pružila pogačicu od ječmenog kruha pokrivenu debelom korom kajmaka,
na leđa mu uprtila izatkanu torbu naprtnjaču s mitskim motivima.
Po obodu su se tresle raznobojne kite i rese. Poljubila je milo čelo i kosu.
Osvanuo je još jedan plavi dan u Starom Katunu.

Veliko stado predvođeno starim ovnom predvodnikom i Lunom kretalo se kao tlijanska komora preko Pašine Poljane.
Na jednoj strani mirisali su visoki planinski borovi utisnuti u stijene. Na drugoj strani Poljane stara jelova
šuma u kojoj se svojim ljubavnim zovom oglašavao planinski tetrijeb vabeći ženku. Hladan zrak štipao je obraze i stiskao pluća. Iz planinskog potoka dizala se jutarnja izmaglica. Tankonoge srne digle su se s konačišta i mirno promatrale. Luna dovede stado na Jankovića Grob.

Stare legende za trenutak oživiše u prostoru. Davno oborene jele nisu još potpuno istrunule i mirisale su na davni boj.
U noćima se tu često čuo zov osamljena junaka. Izvor hladne vode još je nijemo svjedočio slučajnom putniku namjerniku o davnom događaju. Luna dovede stado pod Videž Glavu.

Dokle god pogled može doprijeti puca ravnica puna ljepote i zanosa. Kroz pašnjak je žuborio planinski potok.
U dubljim dolinama se još bijelio vječni snijeg.
Žuti gorocvijet mirisao je u zraku.
Nebo plavo i visoko. Glava starih slavenskih legendi stršila je iznad doline prema nebu. Na njenom vrhu su veliki kameni blokovi, nadgrobni biljezi starih predaka – stećci.
Uokolo nema stabla niti krša, dokle oči vide prostirali su se zeleni pašnjaci.

Stado je pomamno paslo sočnu travu. Luna je pravila široke krugove zbijajući stado u buljuk radi vukova.
Tihi povjetarac polegao je planinsku travu i cvijeće. Nigdje više nije postojalo toliko široko nebo,
nigdje nije postojao tako veliki pašnjak, niti ljepši potok.
Usne su zahvaljivale Bogu na daru i molile tiho, tu,
pred glavom starih predaka. Molitva je bila zahvala Bogu na radosti.
Na drugom kraju pašnjaka od Humskih Katuna micala se bijela crta.
Oštre oči gledale su kako se ona primiče i širi, dolazi sve bliže i stišće srce, unosi radost i sreću u ljudsku samoću, mami suzu na oko prevareno vjetrom.
To sa humske strane svoje veliko stado goni mlada,
tek stasala djevojka.
Kad stado stiže pomiješa se u trenu. Navikle jedne na druge ovce su se njušile, Luna i njen brat Aslan zajednički su pravili oko stada radosne krugove.

Stajala je sa jelovom grančicom u lijevoj ruci. U desnoj
je držala malu torbu s užinom. Oči u kojima se ogledala djevojačka nada i čežnja gledale su pametno.
U crnu dugu kosu majka joj jutros uplela crveno pletivo radi uroka. Ispod šarene dolamice virila je podrezana puščana cijev, djevojačka oprema za vukove i svoju čast. Podigla je lice i ruke prema pastiru i osmjehnula mu se.
Prva ljubav. Ljepotica iz Bune, ponosita Humka.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting