U jednu “pismu”stane

Živio sam onako iz navike
Kao usput
Utaban u putima života
Zakriljen velom godina potrošenih
Dimom cigareta i kapi suze
težačkog vina crna
Žuljeviti prsti skupljeni u šaku duše
Pobjede prekrio zaborav dugi
Porazi se nižu broje i pamte
Kaskaju dani vukovi mršavi
Jedan za drugim
Sve u nizu noći ih prate

Jutro sviće
Vrijeme Božje
Magdalena
Sve poraze pretvara u pobjede
Tek rođenu ubih mačem sudbine
Sahranih je negdje duboko
Duboko u mojoj tami i nutrini
Ruka još mi trne
Još mi fali
Sve me njeno moje boli

Modre dubine vuku me u tminu
Zaboraviti oči boje neba
Hitri korak lakonoge gazele
Moje Magdalene Cesarice davne
Bijele ruke ko dirke piana
Nježne prste u kosi od zlata
Ne mogu joj upaliti svijeće
Sve je zalud drhte ruke
Kao mačka ljubav ta prokleta
Još se neda i ne miri
Devet života ona ima
U ovih godina sto

4 thoughts on “U jednu “pismu”stane

  1. Tužna i bolna pjesma.
    Ali, znaš, one male okice one divne dječice tvoje rođake melem su za dušu.
    Drž’ se njihovog veselja.
    😊❤️

  2. G. Begušiću, rado te čitam na ovom portalu. Onako, dnevna doza Begušića. Ova pjesma pripada u sam vrh tvoga bogatog opusa. Poneki stihovi iz ove pjesme probudili su u meni dijelove i moga života. No ipak sadrži u sebi univerzalnost ljudskog puta, prožetog patnjom tugom i radostima. Radostima tek toliko da ne odustanemo. Piši samo piši to je dobro za tebe i za nas koji te čitamo. Pozdravljm te i želim ti dobro zdravlje.

  3. Marko,hvala puno na čitanju.
    Pišem,kao većina nas pjesnika,
    osloboditi se tereta prošlosti,jarma,knedli u grlu,olakšati dušu i vratiti je čistu svojoj prvobitnosti.
    Dar Božji je to i žao mi osoba koje
    ne umiju pisati i izliti iz sebe radosti,
    tuge,muku i nevolju svoju.
    Topli pozdrav i blagoslov Božji tebi
    i svim ljudima dobre volje.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting