Click to rate this post!
[Total: 3 Average: 3.7]
You must sign in to vote
Besciljni su, dragi, moji putovi,
Prljavi su pločnici, prazni uglovi,
I ruglo je moja mašta,
Jad mi pogled dok ponavljam
Da nemam snove.
A oni gore
I bole.
U cik zore.
Krletka je, dragi, moj dom
Umorni su sati, zatočeni dani
I naivnost je moja utjeha
Gorčina mi majsko vino dok uvidjam
Da nismo sad.
Ni nikad.
U cik zore.
ja ne znam glasati po ovim zvjezdicama, trebalo je biti 5, jer mi je blisko, oh, jos kako.pozdrav!
Mozemo onda sinkronizirano vapiti u kojem kuticu hehe. Drago mi je 🙂
s tom razlikom sto ja rijetko docekam zoru. svlada me muka, a kavom se nalijevam… cudo je ta kolektivna svijest sanjara i lutalica, uvijek se negdje nadju i prepoznaju.
Pokusaj onda s, kasalj, majskim vinom… naravno da se nadju, lagano ih je prepoznati jer redovito izgledaju kao da u svakom trenu pokusavaju doci do formule eliksira zivota hoho.
u mojim lutalackim predjelima duha, nalazim ih iako su rijetki. tijelo je za staru kramu spremno, bez prava na nadu, andric bi rekao. a majsko vino,, cini mi se neka egzotika.
Suosjećam ove stihove. Lijepo napisano.
Pozz