Tvoj „D-mol“

Ne izlazi mi iz glave tvoj „D-mol“
Sva titram u vibraciji tog zvuka
Možda je, jer dobro poznajem bol
Tvoj „D-mol“ i moja sigurna luka

Stalno se vrti, kroz snove prolazi
Začas preplavi me utjehom sjete
Kad odsvira, u meni ostaju trazi
Izbrazdane duše dublje te osjete

Nepogrešivo dirne tu crvenu stvar
Kucaj moga odražava tvoje stanje
U spoznaji stisne se meka siva tvar
Grandiozno bolno, zar može manje?

Za ljubav, rekoše, treba imat’ dušu
A koji faktor da se „D-mol“ napiše?
Zasvira i u hipu me uhvati za gušu
Moj svijet kroz te slike sjetom diše

Ona „spusti se k’o lopov, po žicama“
Tiho razvali me, implodiram u sebe
Poslije spajam mozaik sa sitnicama
Vrijedilo je, što bih bila ja bez tebe?

U oblaku od plavičaste sjete i tuge
Dotakne me izvorna, vibrirajuća bol
Prigrlim je svjesno, nema mi druge
Što je tuga, kad živim tvoj „D-mol“?

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting