Tužan mjesec

Nema te više ni dok sanjam,

Samo uspomena je ostala drska,

Kome da se cijeli poklanjam,

Ostala je sjena svima nam mrska.

Srušeni snovi kao zemaljska kugla,

Raspada se i znam, cijela je tužna,

A ja cekam smrt iza svakog ugla,

Neka dođe onako prokleto ružna.

Da joj dam osmijeh pa je ošamarim,

Jer neće mene samoća tuđa

I da pobjegnem i da je nasamarim,

Nije ni ona od mene luđa.

Zašto pisat kad nema neba?

Kad noć prekriva tuga?

A mjesec tužnoga lica gleda

Drugi mjesec kako hoće ga druga.

Topi se sunce kao santa leda,

Došao je početak drugoga kruga,

Svi kreću kao da nema reda,

Tužan mjesec svima se ruga.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting