Poezija.Online

LUNA I

Ovozemaljsko tijelo … nekoć davno … i ja slobodno bijah.
Ljeto … mjesečina …. miris cvijeća … nokturno zrikavaca …          
Na krilima povjetarca, podno nebeskoga svoda, zvijezde brojah
i trgah latice ivančice… brojalica je to … zaljubljenih klinaca. 

Iz svjetlica krijesnica … svjetlucalo je more ljubavnih stihova:
„Ti si plaha i ljupka latica, … moga srca, … vjerna ljubičica“.
I dok se topih u mjesečevom odsjaju što izranja iz mojih snova,  
za leptirićima poletjeh u blještavilo zvijezda kao ranjena ptica. 

Opijen, …. očaran … otmjenošću i glamurom zvjezdanoga neba,
od poetičnosti do prijetvornosti … slijepim ulicama Svemira lutah …
i godinama tražih put posut ružama koji slijepom putniku treba.
Na nebesko tijelo ljubavi – s kraljicom cvijeća, na Lunu naletjeh.

LUNA II

Na Lunu naletjeh … na lijepu i nasmijanu božicu Mjeseca,
isijavaše svjetlom zapaljenim na svjetlu … poput anđela, 
čime zaslužih milost, blagost i krepost njenih svjetlaca –   
to glasnici uzdigoše me … u izvanzemaljsko tijelo bez krila.  

Iz magične noći moga momaštva, stvoriše se plaha i ljupka vila,  
mirisaše … opojnim mirisom ruže i slatkim mirisom ljubičice …, 
u srcu mom – ljubica vjerna i ruža opojna – svo vrijeme … tu je bila,
okamenjen čarobnim štapićem – u bajci ostah zatočen, uz njeno lice.     

Bajkovito se utkaše u zbiljsko – desetljeća prohujaše u znaku proljeća,    
zbilja se pretakaše u bajku – poput svile uzvišeno joj sjaji put vilinska,
blagoslovljen sam prstenom rajskim – njen božanski oreol sja od cvijeća,
živimo u prolazu… između svijeta ovozemaljskoga i carstva vilinskoga.

LUNA III

Između svijeta ovozemaljskoga i carstva vilinskoga – Luna i ja:
na mjesečini naše mladosti ubiremo zvijezde kao plodove dunja.  
Nebom plovi najljepša ljubavna pjesma – to moj Mjesec sja …,
bljeskaju strofe, pršte stihovi – sjaji i blista k*o amorova munja.

Poneseni uzvišenom glazbom stihova i groma – plešemo vila i ja
u vilinskom kolu – izgaramo kroz začarani krug: zapetljanu priču.
Od slijepih ulica do puta ruže – ljubav se desetljećima kroz trnje tka,
„Ti si plaha i ljupka latica, vjerna ljubičica“ – stihovi se sami sriču.

Najljepša ljubavna pjesma napisati se ne može, jer je pjesma anđeo,
stihove gledam, osjećam i razumijem, stihove volim i sa njima živim,           
pjesma je radost i sreća: glasnica ljubavi – što oko mene obavi svoj veo,
oplemenjen svjetlošću bijelom – najljepšoj ljubavnoj pjesmi se divim.