Tri paralele

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]
O tebi su bile pjesme napisane,
neka uz njih sada ova pjesma stane.

Roditelji su ti prestali bit’ skupa
godinama prije tvojih školskih klupa.
Djetinjstvo si ne bi baš smatrao bajkom:
od dvanaeste s ocem, a do tada s majkom.

Maloga te skoro vatra progutala,
majka te u ruke doktorima dala
pa načula riječi u kirurškoj sali:
“Dočekati jutro neće ovaj mali.”

Zapalila svijeću tvoja tužna mati,
ak’ se njezin mali u život ne vrati,
no doktori ipak nisu mogli znati
da će ovaj mali unuke imati.

Daleko je bilo do unuka doći,
imao si prečih briga ove noći
i godinama koje slijediše od tada,
iskusivši s majkom siromaštva jada.

Karte koje tako tebi svijet podastra
shvatio si ’vako: “Per aspera ad astra.
Na putu do zvijezda i sretne dobi zrele
krčio si trnje duž tri paralele.

Paralela prva bila ti je škola,
da popravi izbor ponuđen sa stola, 
jer s pladnja života tvoga od početka
nudila se mahom tek aroma jetka.

Od trenutka kad si dodijeljen kod oca
selili ste posvud bez kraja i konca.
Putujući tako kroz bivšu državu,
konačno ste stali uz rijeku Orljavu.

Na ovome mjestu sudbina je htjela
da započne tvoja druga paralela.
Gimnastiku u maloj oskudnoj dvorani
počeo si vježbat’, liti znojak slani.

Sam svoj trener, krpajući triko,
ondje u prvaka Hrvatske si niko.
Desetljeće truda u taj uspjeh stade,
a duplo da vladaš iduće dekade.

Uspio si stavit’ kruh u svoje ruke
završivši studij glavne đačke muke.
Gimnastika uma više nije đaka
strah i trepet bila nakon tvojih caka.

Ko uvaženog profa oni su te znali,
nekima i danas “ta legenda fali”.
Pi-dan već u svijetu slavi se odavno,
al’ e-dan ste prvi proslavili javno.

U opusu tvojih djela i ova je stvar:
s kompićem otvorio si Čoha Night Bar.
Uz Otisa Reddinga i Percyja Sledgea,
djevojke su ondje padale na leđa.

Cure su ti bile treća paralela
do susreta s malom iz obližnjeg sela.
Na tvoj put je ušla s kaptolskoga brijega,
prvo kao klupski, pa životni, kolega.

Krenuli ste zatim putovat’ udvoje
i stvarati nešto novo, divno, svoje.
Počelo je s prvim ručkom tvoje žene
i suzom ti u oku zbog dobrote njene.

Zajedno ste stigli do zvjezdanih visina,
začeli živote, dobili dva sina.
Djetinjstvo je njima prava bajka bila,
sigurni su rasli ispod vaših krila.

Zagazivši sad u sedamdesettreću
zamisliti ne bi mogo veću sreću:
dvoje unuka vam već trče po vrtu,
treći tek je stigo, četvrti na putu!

Roditelji tvoji vole ovu sliku,
gledaju je skupa na rajskom prijemniku.
Baka spava blizu, a dida daleko,
no daljine nema kad se ode prijeko.

Za sinove svoje uzorit si tajo,
učitelj i trener, s motom “Rmbaj bajo!”
Uspjesima koji živote im krase
na tvom su još putu iskolčane trase.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting