.
kad gore visoko
u azuru dana
nedohvatljiv rukama
srp Mjesečine primi se o trozubac vodi
kad trebaš ga jedino s njom
i ne boliš
kad sve te na isti način kosi
a svaki otkos primiš
posvećenju boli međ’ rebrima
.
konačno upitaš:
do realnog nisi
a pogled lica imaš
osmijeha koji nedostaje
.
tko si?
kad do mesa tako stvarno
svaku misao zdrobiš
i ne daš danu pribrane sate
a noću snove otkidaš
ledenom berbom
.
tko si?
kad okusa si gladi
žeđ nepcu
i ne odustaješ
ne prestaješ hodom
sve dok koraci su odjecima tame
nezaustavljivi putu
… trebao bi prestati
tražiti ono što ne možeš dobiti
trebao bi prestati …
.
tko si?
kad razgrneš
sva jeftina zemaljska dobra
što trže se naoko poput relikvija u izlozima
a ispred sebe postaviš
jedino sjaj nagosti života
i posramiš sveudilj pomodne halje
.
ma tko si
budi i dalje mi
gore visoko
i srp dublje rebrima zarini