Tipično plave

Napisao sam koliko želim kraj,

Slabašno držah u klonuloj ruci

Bijelu tabletu. (U glavi mi zvuci,

– Glasovi? – viču: Sada! Sebe nam daj!)

 

I onda oči, no tipično plave,

Ne one prije, ne njezine one,

Već druge neke, – tople! – suze rone.

Plava je hladna! Zar su ovo prave?

 

Nemoj plakati! Bolestan sam i ja.

Ne slušaj, hodaj! Žele tvoje boli,

I moje žele. Šuti! Riječ ubija…

 

Nemoj plakati! – tihi glas te moli.

Ne pomažeš mi. Dokad ova budnost?

I odveć klonuh. Dokle ova ludost?

One thought on “Tipično plave

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting