Lovio bih tvoje tijelo
mrežom za leptire
udicom i parangalom
mrežom za latice
košarom od pruća
Celulitna žvakaća nevidljivih niti
od kojih zubi trnu
Mrvim mak u zrnu
i kim u prahu
Daj znak, nocas samo prah
da pronađem put natrag
dok hodamo unatrag do vještičje kolibe
stara gatara iz kave gleda
kako dimnjak tone
kako zvona se lome
i prskaju prozorska stakla
Otvara vrata pakla
iza kojih širi se pogled
na razbacana crijeva
i djecu koja šetaju pazeći da ne uprljaju čizmice
otvorene trbuhe i znatiželjne rojeve muha
Vječni koncert za publiku bez sluha
Dopada mi se tvoja angazirana poezija. Jasna i oštra kao sječivo za one koji hodaju svijetom otvorenih očiju.
pozdrav