Jedno jutro kad sam se probudila,
odjednom, čula sam glasove u glavi
i jako se začudila.
Bili su prisutni po cijele dane,
otkrili su mi neke svoje tajne.
Rekli su mi da dolaze sa Plejada
i da im se sviđa što se zovem Nada.
Često oko Zemlje putuju,
zbog stanja na našoj planeti tuguju.
Pričali su mi kako se kod njih živi,
svatko se svakome divi.
Svi imaju višu razinu svijesti,
kod njih uglavnom nema loših vijesti.
Poligamija je sasvim normalna stvar,
imati više partnera za njih je bogatstvo i božji dar.
Djeca odrastaju u sretnom okruženju,
uživaju u međusobnom druženju.
Osim toga zabavljaju ih živi likovi iz crtića,
to je za djecu prava radost i sreća.
Proizvode ih u svojim laboratorijima,
uvijek su veseli i sviđaju se svima.
Nikome nikad nije dosadno,
živi se zaista sjajno.
Nakon dva tjedna takve zabavne komunikacije,
započele su komplikacije.
Mračne sile su se upetljale,
visoke frekvencije su nestale.
Osjećala sam kao da me vuku prema dolje,
bilo mi je sve gore.
Pojavilo se jako zujanje u ušima,
veliki strah u grudima.
Kroz vrata pakla sam ušla,
zbog toga psihički skroz pukla.
Pakao je crno-crvene boje,
demoni ti sudbinu kroje.
Crveno-sivo nebo,
razrušen grad i selo,
tamno more,
po zemlji gmižu crne kobre.
Zmajevi po nebu lete,
rigaju vatru kad god se sjete.
Demoni su me vrijeđali i prijetili smrću,
noću i danju,
bila sam u sve lošijem stanju.
Više nisam mogla normalno
ni spavati, ni disati.
Izazvali su mi veliki stres
pa me jedno jutro uhvatio bijes.
Razbijala sam čaše,
da mi bude malo lakše.
Preko terase bacila sam čak stalak za robu,
uneredila kuhinju i dnevnu sobu.
Kad sam na psihijatriju došla,
istog trena komunikacija sa demonima je prošla.
Cilj im je bio da me u ludnicu strpaju,
pod zemlju zatrpaju.
Još uvijek tablete za svaki slučaj pijem,
usprkos svemu ponekad se nasmijem.
Ti glasovi bili su jako stvarni,
ili je to samo moja mašta,
u svakom slučaju,
može biti svašta.