Te noći kad sam otišla

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Bilo je hladno i kiša je lila,

i nebo je bilo oblačno,

niz blijedi obraz suza se slila,

i shvatih: ovo je konačno.

Ne željeh bez traga nestati, ne biti,

pohlepno udišuć zrak,

kraduć još pokoje zrnce života

ne htjedoh ući u mrak.

Kroz misli izlistah djetinjstva slike

i posljednje zbogom uputih svijetu,

zavapih ko’ ptica što ispušta krike

od orla ulovljena u spokojnom letu.

Tada me prigrli ljubav čista

i svijetlo me obavi prozračno,

put mi pokaza zvijezda što blista

i spoznah: nije konačno.

Da dva su života, a ne jedan,

shvatih gazeći ovaj put mliječni:

prvi je ovaj što živiš ga sada,

a drugi je onaj što zovu ga vječni.

I nemoj, zato, plakati zbog mene,

i nemoj vječnost nijekati,

kad popusti tvoga života breme,

ja ću te ovdje čekati.

4 thoughts on “Te noći kad sam otišla

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting