Sve staklene zvijezde lijepote i sreće prašini su treptale nepočišćene sobe. Krevet raspremljen, vrata zatvorena, čaše su prazne, flaša razbijena. Lud od radosti, bio sam mrtav pijan, i ti mrtva pijana, gola u mom zagrljaju.
Oznaka: Web poezija
Krov
Sedimo na krovu neke šestospratnice I gledamo u svetla našeg grada I svetle naše oči I svetli moja nada Nada da ćes se u jednom Pravom trenutku Kad se mnogo zapričam Okrenuti ka meni I staviti svoje drhtave usne Na moje izgrižene I da će taj poljubac Trajati baš onoliko Koliko treba da traje Poljubac na krovu neke šestospratnice.
SVE JE POKLON, A NE KAZNA
Strast će moja na videlo izaći, I nemirne duše, svoj mir će pronaći. Sve što nudim, ljubav jeste, Usamljeni, sada gde ste? Zlo je dobro i dobro je zlo, Kad’ ćete već jednom shvatiti to? Srca što kucaju, celina su jedna I duša grešna i duša čedna. Životom ovim plutaj niz reku, Jer tada rane uopšte ne peku. Prati svoja veselja, nek’ ti srce igra. Ne prezaj, veseli se, budi kao čigra. Na ovome svetu, sam nikada nisi, Dragocen i vredan, makakav bio, ti si. Raj je ovde, ovde gde…
Prati me
Prati moju sjenu u noći dok´sve još spava dok´do jutra ima još mnogo Prati moju sjenu u noći dok´kiša pada tiho dok´još mirišu ruže Prati moju sjenu do onog ugla tamo te čekam tamo dođi
Život proljeća
Probudih se jutrom u proljeće, laste viju gnijezda, ispod stare strehe, na brežuljku kraj stare dubove šume. Moje male, na osami seoske kuće. ———— Krv u meni drugačije kola,kao potok žubori, k*o da znade radovat se čaru proljeća. ———— Svaka pora životnog mi trena, udisajem čistog proljetnog jutra da osjetim šaputanje pirkava vjetra, i cvrkut zaljubljenog ptičjega pjeva. ———- Leluja se cvijeće plesom bolera, a sunce s neba toplinom sija. ———— Život proljeća je kao najljepša bajka, život rađanja i novoh nadanja.
poraki
Letecki baloni na neboto oformuvaat triagolnik im ja predavam svojata gordost vo zvezdena kocija ke stignat porakite sto ti gi upativ napisani se so kinesko pismo samo ti ke gi razberes ama i niv ke gi raznese ognomet za vreme na nekoja parada no ne e vazno istite ke gi vidis so saren naslov vo nekoj izlog eden ke gi prodava drug ke gi kupuva a tret ke se cudi no toa ke bidat nasite besprekorni poraki.
Pjege
Jedna je žirafa doktora zvala. I čim je stigao, žaliti se stala. Ne daju mi mira te strašne, tamne pjege. A toliko izbjegavam sunce i ljetne žege. Da li se neka krema napraviti može, od koje se dobiva preplanula boja kože? “Hmmm…vrlo mi je teško ispuniti želje ovakve. Mislim da se žirafe, jednostavno rađaju takve. Pa ipak… skoči ti sutra do frizerskog salona, po desetak kilograma kolor šampona. Mislim da neće trebati ti više. I kupaj se njime poslije svake kiše.
“Prazan prostor”
Vraćam se prostoru bez duše U vreći od samoživog sna Vraćam se skoru U kojem zbrajam sve Rezultat trajan postaje Nema te I nema me U prostoru bez duše Samo prazan eho stanuje…
Sahranit ću ljubav..
Sahranit ću noćas svoju ljubav na mjestu gdje izgubljene ljubavi vječno počivalište pronašle su.. Iz oka poteći će suza posljednji put za svaku ranu koju zadala je tvoja ruka.. Na grob položit ću crnu ružu za svu bol što stanuje u srcu mom.. Izreći ću molitvu nek počiva u miru na spomenik uklesat ću sliku tvoju i kazivat će riječi: Nitko više neće imati ljubav moju…
O,GOSPODE,SRCE MI OTVORI
O,Gospode,srce mi otvori Da svjetlošću tvoje Ljubavi sja Da pobjeda napokon konačna bude Kad ovladam silama dobra i zla Skini mi ovaj kamen sa srca Baci ga negdje da posluži svrsi Grudi mi ispuni Ljubavlju svojom Daj mi do znanja da u njima tu si O,Gospode,srce mi otvori Da nestanu mržnje i pogledi grubi Da kucaje nježne upućuje zmiji Jednako kao što anđele ljubi Za pametnu liju i priglupu ovcu Da zakuca srce moje Ne zbog onoga što jesu Nego zato što postoje O,Gospode,srce mi otvori…
dali
Dali me tolkuvas pravilno znaes li sto sakam postoi li toa sto go baram dali ti licam na snop svetlina dali sum fener sto ne zgasnuva ne mi e zdodevno da cekam no cekanjeto ubiva dali i ti ocekuvas nekogo ili pak se razminavme vo ovaa gluva doba?
nedorecenosti
Ti si vazna alka vo mojata biografija ako gi smenime ulogite nema da bide prijatno mene me macat kratki neiskazani recenici a ti dojdi so dobro smisleni izgovori ne bidi strog jas i onaka ziveam po svoi pravila koi nikomu ne nosat zlo ako zadocnis ke se pokajam sto te sretnav i se do sudniot den ke gi cuvam zenstvenosta, grubosta i svoite nedorecenosti.
moras da mi veruvas
Jas ne sum prepisuvac jas sum samo dobar raskazuvac koj so rimi vesla niz tisinata zrelosta mi zadava bolka gordosta ne popusta, a trudot ponekogas e bescelen moras da mi veruvas ti velam deka trcam pobrzo od drugite, a posledna stignuvam na celta peroto se naprega, a kosnicata so inspiracija se ispraznuva moras da mi veruvas site imaat svoja vistina, a samo vremeto ke pokaze deka greskite mi se opravdani i izdrzani.
cuda
I suvite drvja nekogas razlistuvaat i vo mrakot se raga bozilak lugeto se zblizuvaat i oddalecuvaat bez pricina i cuda se slucuvaat mislite mi se magnet, dusata mi e casa polna so voda, a srceto mi e lulka so spomeni riznica sto treba da se zbogati ti si pocuden od moite cudesni pesni promenite gi sakam od zelbite ne skusuvam, a od cudata ne se otkazuvam.
te narekov
Te narekov div vetar i te pustiv da si igras so moeto perce te narekov sumska jagoda i sakav da go vkusam tvoeto crvenilo te narekov bel narcis i te ostaviv da se vljubis vo samiot sebe no ti stana provalnik vo moite sonista kradec na moite zelbi i covek sto ke go sledam do krajot na svetot.
ime i prekar
Koga sum bez tebe i partalite i svecenite obleki bez problem moze da me progoltaat mislejki na tebe isparuvam i go siram svojot krug na neprijateli ne razlikuvam boi otkako te nema nie sme porazeni luge ne izmislivme merna edinica za sreka ti bese moe ime, a jas tvoj prekar ke razbere samo toj sto dozivuva.
ziva sum
Pet dena ne disam, a ziva sum me odnese poplava od pogrdni zborovi kavgata so tebe e tanc so neprijatelot se tesam so ova malo mnozestvo od komplimenti i pofalbi moite maslinesti oci lesno detektiraat lagi i licemerie ne mozam da se smestam vo kula bez vrati i prozorci ne mozam da se skrijam pod stakleno zvono kavgata so tebe e kako slab zemjotres od koj nema posledici pet dena ne disam, a ziva sum.
U zabludi o vremenu
Bože, bjesna sam na tebe; okuj me u zalazeći suton, okuj me u prostotu beznađa, inspiriranu zabludom o zbiljskom. Zarobi me u kavez; opij lancima i pusti u zoru, kako bih mogla do ponoći promatrati ptice slobodne i majku koja rađa kopile. Progovoi iz mene o zabludama, o bludi; o gladi; o žeđi. Obuzmi me, Prosvjetli me, Ubij me. Razapni me golu, neka uskrsnem kao đavo, neka nesebično hvatam zle leptire u prljavom zraku. Svi smo goli, svi smo dio ogromnog grjeha u zabludi o vremenu.
Nedostaješ mi
Ti i ja smo kao vjetar i zemlja Ti si vjetar što je sad tu a već drugi čas negdje drugo Ja sam zemlja nepomična i stalna Moje tjelo je trava na poljima i drveće u šumarku Tvoji prsti me zaigrano miluju a da i ne shvaćaju to Nikada neću shvatiti zašto mi toliko nedostaješ a nikad te nisam ni imala
DA MI JE…
DA MI JE OPET U OČIMA TVOJIM VIDJETI ONO ŠTO NE VIDJE NI’KO DA,LJUBAVI PUNE,ZABLISTAJU SRETNE DA MI JE ŽIVJETI – BAREM TOLIKO…
DAN
Osjećam mirise i boje, vjetar je u lišću,u travi, kamen i stijena, ruže na košulji plavoj. Kristalne čaše pitke,sivi oblaci sami, mreža u razlivenoj vodi, vi i vaši jadi. Sveta sam,i svijet je svet po sebi, obalna svjetla u daljini, šuštanje lišća u krošnji, maslačci otvoreni kiši, toliko lijepi da bole oči. Nebo se potpuno rastvorilo, u susretištu svih mirovanja, a ja sam tu, tek da vidim kako idu dani.©
Uvod
da razjasnim ukratko čime se bavim sakupim misli pa ih u stihove stavim ne nadajte se da donosim prosvjetljenje samo u knjižnicu živih mrtvaca osvježenje ja sam taj koji sam u bircu sjedi pazeći da se nitko prisutan ne uvrijedi ali šta je sa čeličnima što nemaju emocije sigurno je teško živjeti onome tko ih krije do savršenstva isplaniram detalje sve no zbog brzopletosti se puno puta izjalove s pjesmama je kao sa sportskim utakmicama ne zabijete zgoditak kad god odgovara vama poznavanje jezika nije presudno za poeziju već da s…
Draž njenih hirova
U naletima nepredvidljivosti oslobađa ljudsku ljepotu ne misleći na opasnosti patnje koja vreba nutrinu Borba njene ekscentričnosti sa neizostavnom boli uvijek će kočiti sudbinu dok ona pobjedi ne odoli Ali prije neraskidivog rata tiho i nečujno vreba iza naših gladnih duša koje bivaju sve nestrpljivije za vrijeme neumoljivih suša Taj ultraživahan osjećaj koji u nama budi ludu vatru sposoban nam je rasplamtiti svaku odavno ugašenu čakru Do tog iracionalnog trena vodovi će vazda biti suhi dok njena misteriozna krema organ života nezasitno namaže pa postanemo nesvjesno gluhi
Igra bez dobitnika
Na kraju balade ostaje samo trešnja na vrhu šlag ste polizali nije imao svrhu tortu ste načeli i ostavili da trune a niste joj ni upoznali strune. Možda vam je žao a možda i ne tješite se da prolazi sve ostali ste prazni kao i ona kraljica je bačena s trona.
Na kamenu malenkosti
Sjedim na kamenu Svoje malenkosti, Svojega univerzuma. I tupo gledam u ono Što učinih i Pred čime ponizno pužem Spuštene glave. Ti ne znaš tko sam, A znaš me. Ja stojim kraj tebe, Dišem s tobom, Gledam tvoje misli. Ti misliš da sam nedužna, Ti vjeruješ u mene. (A ne znam smijem li se više tebi, ili sebi) Sjedim na kamenu Svoje malenkosti, Svojega univerzuma. I umjesto da ga nosim Kao teret na svojim plećima, Ja ga bezvoljno odbacujem. I gledam kako se nepovratno Kotrlja u tišinu. Sjedim na kamenu…