. . Vrijeme kad neprimjetno zarije se kroz kožu poput akupunkturne igle, kad razdvoji opnu shvaćanja provalijom oštrog vrha i prisustvom se udomaći kao najstarija sestra nestašnoj braći, kad se ne zna tko do koga se oslanja, a kome dodirom prići voljom vrtnje žiroskopa u klijetkama srca; . vrijeme to sa svim svojim vremenima otima […]
Oznaka: veljača
pupoljci
. . izgubljen u prijevodu veljače zapetljan u proredima njezinih dana trebam ožujske kiše i pupoljke miris u kom raste trava trebam potporanj jarosnije strukture što napetom skočnom zglobu dao bi sigurniji odraz i osmi mač ruci trebam iako već sedam za svaki dan imam . nije dovoljno znati se po prijelomu rebara mora se […]
noć punog mjeseca
. . dobio sam večer mirnoću u njoj pruženu poput slanoće mora obali svu obuhvaćenu odsustvom pokreta bez raščlanjivanja a vrijeme zamotano u prikrajku nije se pobunilo . iako se naslućivala lomljava i neočekivan pljusak iz daljine iako treperenje stijenja bilo je upozoravajuće ostalo se kao da ničega nema i kao da ničega nije ostajalo […]
cor, cordis n. (post scriptum)
. . ispod ramena kiša vatrenih čioda bujicu udvostručuje naplavinama na sigurnoj uzvisini promatram plesne korake stihije i nije me briga što granate udaraju me kao biblijska mana ovo je druga priča za trkače olovnih nogu i za sve one kojima aorta impregnirana je nepropusnim vlaknima bez osjećaja što odbroje svaki udar po defaultu . […]
cor, cordis n. (extended)
. . noćas odstranio sam dio sebe koji se lomljavom čuje onaj najmiliji dio sebe u kom se ratujući snuje nije stizao visini nitko ju ne dostiže a Mjesečinu, iako bližu iako u kosti užlijebljenu s njim i nje sam se morao odreći . noćas dio sebe sam odstranio slovo po slovo onoga koji svet […]
cor, cordis n. (čas prije svitanja)
. . nije bilo noći ni sna nema racionalnosti u proteku sati dok slijedi se krijesnica zavojitom stazom tame . vodi li Tihe k propasti ili slavoluk kraljevstvu kuje? . prepustiš se poput pera zračnoj struji već vidiš dvoranu kamo se odvaguje naum s činom puti već siguran si sve što prođe brazda je sjemenu […]
cor, cordis n. (noćenje)
. . večeras svodu domeće se paučina ljepljivija, gušća no što je ikada bila a u rebrima grči se toplina nikada namjeri nervoznija i prsnut će raspršit se neobjašnjeno kao da nikome nije bila upućena . kako podnijeti očekivanja? kad prijeteći pogled predrasuda strukturu im u pijesak mrvi a nisi Tuareg ne možeš se u […]
cor, cordis n. (korizma srca)
. . Prošao je karneval. Spalili su Princa. . Dani se duže, prinose ramenu poput lente iznad odličja. Kao da pobjeđuje se, već traje svetost slavlja i nemam ništa protiv, a ne nudim bog zna što. . U korizmi sam srca i ne osjećam, nemam dodir otkucaju od kog počinje vrpca. . Zamjeram se obratnicama […]
Belewe Moon
. . jednom pod Plavom Mjesečinom kad osjećaj do života suprotstavi se svojoj izdajničkoj šutnji i zatraži prijestolje metafizičke prvorođenosti ne želeći biti poslije ni iza . kad drzne se istupiti iz redoslijeda bez obzira na križaljke uvjerenja . kad misao mu se poravna s riječi a u kamenu riječ s tijekom krvi obistini se […]
dress code
. . ne iskušavaj me, Titania ovo vrijeme prekratko je za ćudljive raspre i sveudilj odricanja . od previše nijeka svijetom vile postaju zle primi se kaduceja! . zašto izgubiti se na stijeni Kavkaza kad svjetla ima u ljudima koje bezgrješno ne mre . moral? etika? norma? tko je prvi? što posljednje? . difamacija i […]
opomena II.
. . prozaična događanja što se nižu svojim putanjama oduzimaju vrijeme ispred pokreta volje . znam li kako riječ stajat će na usnama već zasmeta njezin udah iz pluća istrgnut i nerođeno čedo tek je uzdah kraći no što misao se otkucaju užlijebi . neprimjetno mimoiđe se strijelac na paljbenoj liniji vidim mu prazan tobolac […]
opomena I.
. . po stoti put on hodnik kroti iste razrašljane brade na masnoj koži vrijeme ga stišće u sitnom koraku kad umoran svemu izgubljeno se osmjehne . nije ga briga ni za što ne mari dan se prohodati mora ista je udaljenost od jučer do sutra siromahu koji gladan je od podneva do podneva . […]
gorenje
. . zaslijepljen svijetom od prvog plača zaokružen imenom nedovršen, nedorečen puštam neka sve teče . ne može se biti zauzet životom dok on to nije propusti se vrijeme trenutkom u kom sve je prazno isto do slijedećeg . nedostaje se sadržinom i uvijek izmakne dodir susretanja s njom uvijek počne prekasno iz vlastitog sebe […]
Judita
. . Betuliju je spasla Judita prema deuterokanonskom mitu vrlinom dvojbeno se koristeći nije joj nedostajalo hrabrosti u drskom činu i on se poput klina usjekao frivolnoj namjeri raskolivši ju do propasti . povijest nauči da put žene smrtonosnija je naspram moći najoštrijeg oružja i zapamti se takva ubojitost koja odsudno stići će cilju unatoč […]
sličica
. . odmaknem li se od koitalne stvarnosti od javno izloženih sablazni preskočim li obzor razmišljanja imperative pročitanih poglavlja preostaje mi sličica iz sna čiji obrisi se oštre do jasnih linija osmijeha . shvaćam što je potrebno bijegu iz slatkoće egoizma – zaborav svemu što nema stisak ruke do razuma tada boravak u oblicima bit […]
deimoskracija
„Svi junaci nikom ponikoše i u crnu zemlju pogledaše. Ne pogleda senjski arambaša, veće skoči u Cetinu vodu, pripliva je tamo i ovamo. Pak on uze Cetinku djevojku, odvede ju k Senju bijelomu.” Erlangenski rukopis, pjesma 100. . . s oduševljenjem prisjetim se događaja u kojima čast i dostojanstvo ostavljali su biljeg sjećanju predavši mu […]
no(r)t kroejša (Grey’s Anatomy)
. . kad istreseš se iz abdomena izložiš jetra taj najsočniji dio što blaguje se mirisom do okusa ne žališ ne mariš ako je nered netko zagrist će netko okrenuti glavu netko svoju primit će do kože rukama čvršće . nije isto svima drugačija je dioptrija druga su uvjerenja ali nitko ne da stomak jer […]
“di si lipa”
. . ćudljiva veljača pokaže obraz na crven-bijelom bojnom polju ne zna se tko je s kim tko žeton je, tko uhoda čija maska krasi čije lice kamo koplja usmjeriti . dogodi se što se čekat’ nije moglo od svih momak istupi naočit iz zemlje sa sjevera stiže sjajniji od utega na vagi desnice čvršće […]
Freyja
. . tko si, čija? kad riječ na usnama stavila si sutrašnjem danu zaustavivši vrtnju i obrnuvši vid u sljepilo . ne smijem reći ne mogu izustiti ime udahu prema kome izvjesnost galopira potekle bi kiše zlatnih suza i isprale sve glifove od kojih je tajna sačinjena a tada svaki pokret bio bi uzaludan čin […]
koričenje
. . posljednji list jedne knjige dozove naslovnicu i sav sadržaj između raspršit će se ili započeti razgovor koji ne će prestajati . nikada vrijeme u vremenu poput kruga u krugovima ne će se moći jednom linijom dovršiti . iako u strasti smo obuzdani iako u njoj nismo sebi sami ipak smo od nje slobodniji […]
imbolc
. . danas kad prostre se svjetlostpreko tamne straneJedna u trinaslonit će obraz okomici zemlje.opet se događa svetostživota dah se oslušnei opet u svakomeuzburkat će se vodena hridiodakle se obzor oštrijeotkucajem izmjeri.odmaknut će se sjećanjas ugažene stazešto ne vode nigdjepresložit će se mozaiku zrcaludo one zbiljom jedine slikekoja disanje isporučujei bit ćekao što se biti […]
Casablanca
. ne može se rascijepiti krinka uma i osjećaj onaj do života uvijek u naličju se gleda već digao je ruke predao se labirintu lutanja nikad protumačenih namjera sad samo promatra iz prikrajka s neodobravanjem demonstracije moći kojih nema a ipak su uvjerljive u zajedničkom imaginarnom prostoru i igra su kojoj nema kraja samo stoga […]
Isle of the Dead
. dan se otkrio snijegom sub rosa poput ostavštine na Böcklinovoj slici Isle of the Dead . siva bjelina stijena uramila je čemprese iza kojih je ništa a ispred je kobnije sve ispred poslije odvodi čempresima samo jedna je staza stazom koja je posvuda samo jedan je peljar neumoran poslom od kojeg se ima i […]
spavač
. ponekad zatekne se iza očiju netko tko spava i uvijek ne znaš što s njim . ako sanja – ostavi ga ne diraj mu krila i najtanji dodir slomit će visinu . ima li noćne more ne zaustavljaj ga skrenut će pogled sputat će se ruka i zaustaviti trenutak kad odlučujući pokret donio bi […]
Kentaur
. kad prije proljeća proljetna kiša proplače zemlji rominjanjem i bujicom kad topla je i hladna gori bez razloga bez Mjesečine, bez Sunca bez ijednog Putnika kad nema smisla opirati se i kad svaka riječ je lakrdija u pantomimi predstave značenja . tada zašutiš poput Harlekina i zgotovljen osmijeh pružaš ispod suhe nadstrešnice ne daš […]
Titani
. kad gore visoko Putnici u slapu teku bez uzlova i zidova kao što tekli su eonima čini se svi stali bi u činiju Mjesečine a svaki kapric ove ćudi zanijemio bi presitan i neznatan kao zrnce u žrvnju i kap što ćuti si slanoću mora . gle, posvuda su gorostasi drevni Titani koji nezainteresirani […]
proljetni umor
. proljetni umor stigne preuranjen i toplinu ispod kože toplini visoko gore odapinje korici Mjesečine . tako se čini lakše se uzme u vremenu koje ne nudi objašnjenje već se osiono rebrima zarije i tamo bude pridošlica ne nepoznat ne nepozvan uklopi se kao udahnut dah prijeko potreban stvrdne se oprugom do kosti i čeka […]