Strast će moja na videlo izaći, I nemirne duše, svoj mir će pronaći. Sve što nudim, ljubav jeste, Usamljeni, sada gde ste? Zlo je dobro i dobro je zlo, Kad’ ćete već jednom shvatiti to? Srca što kucaju, celina su jedna I duša grešna i duša čedna. Životom ovim plutaj niz reku, Jer tada rane uopšte ne peku. Prati svoja veselja, nek’ ti srce igra. Ne prezaj, veseli se, budi kao čigra. Na ovome svetu, sam nikada nisi, Dragocen i vredan, makakav bio, ti si. Raj je ovde, ovde gde…
Oznaka: Svemir
Supernova
Tada U sudaru naših svemira Nisam niti slutila Nebrojene mogućnosti Naših susreta I prije nas I poslije nas I u nama Kada prestanem biti ja Kada prestaneš biti ti Supernova ljubavi
U tvome kutu svemira
U tvome kutu svemira je ljepše, Znaš preobraziti tamu u svjetlost, Nacrtati mi osmijeh iz jednog poteza, Korov koji raste u meni pretvoriti u cvijeće, Obuzdavaš moje demone jednom riječju, Ali nisi gospodar moje duše, niti si uzimaš to pravo, Jer nakon svega pustaš me, ne tražeći ništa zauzvrat.
Ispraznost
Kao isprazni duh ovo pišem I to sve predstavlja veliki simbol “ništa” U osjećaju bezvrijednosti i melankolije u uzaludnom traženju mira ,sklada i monotonije U ispraznom svemiru tražiti punoću – to je ludost Jer u ispraznim ljudskim srcima Oni imaju mjesta samo za sebe
Ti si moj svijet od cokolade
Za svaki poljubac naci cu posebno mjesto na tvome licu, tijelu, ocima… Tebe sam trazila godinama. Tebe sam trazila zivotima. Necu reci da te volim, nego da me branis od demona mraka, da me hranis svjetlom, snagom, smijehom, samo ti mi dajes zraka. Necu reci da mi trebas. Moje sunasce si, toplo, slatko, smirujuce. Moja Grlilica. Uklonio svu si tugu iz mog srca, svu nesrecu sa mog lica. Lijek si mojih jada, svih nemira, moj si mali, ututkani, kutak Svemira.